Vodič - Fortifikacije

Tvrđava svete Ane uzdiže se u vrhu stare gradske aglomeracije, na kamenoj uzvisini 70 m nad morem. Do početka XV. st. nekoliko puta je rušena a svojom veličinom i izgledom potječe iz XV. - XVII. stoljeća. Zauzima površinu od 2.600 m2. Unutar tvrđave prostrano je dvorište. U sjeveroistočnom su dijelu pronađeni ostaci materijalne kulture, keramika iz željeznog doba pretpovijesti, pa je sigurno da su Hrvati tvrđavu podigli na mjestu gdje je nekoć postojao gradinski punkt starih Ilira. Dva je puta tvrđava stradala od eksplozije barutane (1663. i 1752.), nakon čega je popravljena.

Tvrđava svetog Ivana nalazi se na sjevernoj strani od povijesne gradske jezgre, na brdu visokom 115 metara. Podignuta je na početku Kandijskog rata, u vrlo kratkom roku, tijekom kolovoza i rujna 1646. godine. Rađena je prema projektu mletačkog vojnog inženjera Antonija Lenija. U radovima na podizanju tvrđave sudjelovali su šibenski građani zbog najezde Turaka pri osvajanju dalmatinskih gradova. Tvrđava je zvjezdolikog oblika, a na sjevernoj strani je ojačana Kliještima (Tanaglia) - visokim zidanim nasipom. Oko nje su se 1647. godine vodile teške borbe s vojskom paše Tekelije.

Tvrđava svetog Nikole sagrađena je na ulazu u Kanal svetog Ante 1535. - 1550. godine. Sazidana je prema nacrtima mletačkog vojnog graditelja Michielea Sammichella. Tvrđava u tlocrtu ima trokutastu formu. U donjim dijelovima sazidana je od bijelog kamena a u gornjim od opeka. Od detalja ovoga šibenskog renesansnog fortifikacijskog objekta dojmljiv je portal glavnog ulaza na sjeveroistočnoj strani. Od nadgrađa iz vremena Mlečana sačuvane su samo dvije kamene krune zdenca iz XVII. st. Tvrđava svetog Nikole spada u red najjačih pomorskih fortifikacijskih objekata na hrvatskoj obali Jadrana. Imala je važnu ulogu u odbrani Šibenika od Turaka (1570. - 1573.).

Tvrđava Šubićevac nalazi se nekoliko stotina metara jugoistočno od tvrđave svetog Ivana i na malo nižoj uzvisini. Izgrađena je istodobno kad i tvrđava svetog Ivana 1646. godine i uvelike je pridonijela da se skrši turska navala.

Bedemi, kule i gradska vrata ishodište gradskih bedema bila je tvrđava svete Ane. Perimetralne gradske zidine postojale su prema kopnenoj strani grada u cjelini do 1864. godine. Tada su uklonjene radi gradnje zgrade kazališta, uređenja gradskog parka i postizanja slobodne komunikacije stare jezgre i novih varoških predjela. Do kraja XIX. stoljeća na taj su način razrušene zidine s kulama i glavnim kopnenim vratima. Do danas su se očuvali samo fragmenti. Šibenik 1647. godine. Dugo se nazivala Degenfeld, po imenu komandanta obrane Šibenika 1646. -1647., Nijemca u mletačkoj vojnoj službi.