Vodič - Katedrala sv. Jakova

Po svojoj ljepoti, konstrukcijskim posebnostima i stilskim značajkama katedrala nije samo najveći i najvrjedniji objekt graditeljskog naslijeđa Šibenika, već je po tome jedinstveni spomenik sakralnog graditeljstva upisan u UNESCOV registar 30. 11. 2000. Katedrala je podignuta na južnoj strani središnjeg starogradskog trga na mjestu romaničke crkve sv. Jakova. Ideja o gradnji datira iz 1298. g. kad je Šibenik dobio biskupiju i status grada. Odluka o gradnji donesena je 1402. godine. Gradnja je započela tek 1431. godine i trajala je do 1536. godine, uz prekide.

Godine 1441. Veliko vijeće Šibenika pozvalo je i postavilo za glavnog graditelja katedrale Jurja Matejeva Dalmatinca. On je gradnju hrama vodio do kraja života 1475. godine. Taj veliki majstor kasne (cvjetne) gotike i začetnik prijelaznoga gotičko - renesansnog stila u Dalmaciji, svojim je zamislima promijenio prvobitnu koncepciju crkve i time joj dao monumentalni značaj. Nakon Jurjeve smrti, protomajstor gradnje šibenske katedrale bio je Nikola Firentinac (1477. - 1505.).

On je nastavio gradnju u stilu čiste renesanse. Šibenska je katedrala trobrodna bazilika dimenzije 38 X 14 m i s najvišom visinskom kotom od 38 m u vrhu kupole. Posvećena je 1555. g. Najimpozantniji dio hrama su krov i kupola. Kao i ostali dijelovi crkve izrađeni su isključivo iz kamena i primjenom konstrukcijskog postupka kojim je Juraj gradio apside i sakrstiju.

Unutrašnjost katedrale popriječno je podjeljena na prednji dio za vjernike i začelni, gdje su smješteni prezbiterij, dvije otvorene male galerije i svetišta. Posebnu pozornost zaslužuje krstionica koju je Dalmatinac smjestio u prizemlje južne apside. To je okrugla, mala prostorija s udubinama što se dodiruju u stupovima. Obilje skulptorskog ukrasa najdojmljivija je oznaka krstionice. U travejima (kapelama) pobočnih lađa postavljeni su oltari. Četiri su barokna, a dva iz XIX. st. Katedrala ima riznicu u kojoj su najvrjednija slikarska djela iz XV. st., umjetnički radovi renesansnog minijaturista i zlatara Horacija Fortezze, kao i neke druge umjetnine prenesene u postavu Crkvenog muzeja.